nànjušiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nànjušīm, 3. l. mn. nànjušē, imp. nànjuši, aor. nànjuših, prid. r. nànjušio, prid. t. nànjušen 1. njuhom osjetiti koga ili što [~ divljač; ~ tartufe] 2. pren. predosjetiti, naslutiti da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ dobru zaradu]; sin. namirisati

naobláčiti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. naòblāčī se, 3. l. mn. naòblāčē se, aor. 3. l. jd. nȁoblāčī se, prid. r. naobláčio se postati oblačnim, prekriti se oblacima [Nebo se naoblačilo.]; sin. razvedriti se v. pod razvedriti

nȁoblaka

im. ž. G nȁoblakē, DL nȁoblaci met. prekrivenost neba oblacima

nȁobrazba

im. ž. G nȁobrazbē znanja i vještine stečene učenjem

nȁočāle

im. pl. t. ž. G nȁočālā pomagalo s optičkim staklima koje omogućuje da se bolje vidi [~ za čitanje; ~ za gledanje televizije]  sunčane ~ pomagalo s tamnim staklima koje služi za zaštitu očiju od sunca ♦ gledati na što kroz crne ~ uočavati samo loše strane čega, pesimistično gledati na što; gledati na što kroz ružičaste ~ uočavati samo dobre strane čega, optimistično gledati na što

nȁočārka

im. ž. G nȁočārkē, DL nȁočārki; mn. N nȁočārke, G nȁočārkā/nȁočārkī v. kobra

naočìglēd

prij. G označuje da se što zbiva tako da se može vidjeti [posvađati se ~ razreda]

nàočit

prid. G nàočita; odr. nàočitī, G nàočitōg(a); ž. nàočita, s. nàočito; komp. naočìtijī koji se ističe ljepotom [naočita djevojka]

nàočitōst

im. ž. G nàočitosti, I nàočitošću/nàočitosti osobina onoga koji je naočit

naòdmet

pril.  nije ~ dobro je, potrebno je [Nije ~ upozoriti na posljedice.]

nȁoko

pril. po dojmu koji se dobiva, ali ne zaista [To je ~ tako.]; sin. prividno

nȁokolo

pril. 1. sa svih strana oko čega [Naokolo je mnogo ljudi.] 2. okolnim putom [ići ~]

naopàčkē

pril. na suprotnu stranu [okrenuti pulover ~]; sin. naopako ♦ okrenuti ~ (naglavačke, naglavce) što, usp. naglavačke

nȁopāk

prid. G nȁopāka; odr. nȁopākī, G nȁopākōg(a); ž. nȁopāka, s. nȁopāko 1. koji nije namijenjen tomu da bude vanjski [naopaka strana kaputa] 2. koji nije pravilan, koji je u suprotnosti s prihvatljivim [~ način razmišljanja]

nȁopāko

pril. 1. na suprotnu stranu [okrenuti pulover ~]; sin. naopačke 2. suprotno od prihvatljivoga i željenoga [Sve je krenulo naopako.]

nȁoružān

prid. G nȁoružāna; odr. nȁoružānī, G nȁoružānōg(a); ž. nȁoružāna, s. nȁoružāno koji ima oružje [~ čovjek; dobro naoružana vojska; naoružane države]

naoružánje

im. s. G naoružánja vojn. ukupno oružje i vojna oprema koju ima pojedinac, vojska ili država

naorùžati (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. naorùžām, 3. l. mn. naorùžajū, imp. naorùžāj, aor. naorùžah, prid. r. naorùžao, prid. t. nȁoružān opskrbiti koga oružjem [~ vojsku]; vidski parnjak: naoružavati ( se)

naoružávānje

im. s. G naoružávānja vojn. proces opskrbljivanja oružjem

naoružávati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. naorùžāvām, 3. l. mn. naoružávajū, imp. naorùžāvāj, aor. naoružávah, imperf. naorùžāvāh, prid. r. naoružávao, prid. t. naorùžāvān opskrbljivati koga oružjem [~ vojsku]; vidski parnjak: naoružati ( se)

naòštriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàoštrīm, 3. l. mn. nàoštrē, imp. naòštri, aor. naòštrih, prid. r. naòštrio, prid. t. naòštren učiniti što oštrim [~ nož]

nápad

im. m. G nápada; mn. N nápadi, G nápādā 1. fizičko ugoržavanje ili ugrožavanje riječima koga ili čega [biti izložen napadima; krenuti u ~; odbiti ~] 2. iznenadan dolazak čega, pojava kakva jakog osjećaja [~ bijesa]; sin. nastup, navala 3. jd. sp. igrači zaduženi za postizanje pogotka; sin. navala; ant. obrana ♦ krenuti (prijeći) u ~ krenuti u osvajanje novih područja djelovanja, pokušati proširiti svoj utjecaj

napàdāč

im. m. G napadáča, V nȁpadāču; mn. N napadáči, G napadáčā 1. osoba koja napada 2. sp. igrač zadužen za postizanje pogotka

napadàčica

im. ž. G napadàčicē; mn. N napadàčice, G napadàčīcā 1. žena koja napada 2. sp. igračica zadužena za postizanje pogotka

napadàčičin

prid. G napadàčičina; ž. napadàčičina, s. napadàčičino koji pripada napadačici

napàdāčkī

prid. G napàdāčkōg(a); ž. napàdāčkā, s. napàdāčkō koji se odnosi na napadače

nȁpadāj

im. m. G nȁpadāja; mn. N nȁpadāji, G nȁpadājā iznenadni nastup koje bolesti [~ kašlja; bubrežni ~]

nápadan

prid. G nápadna; odr. nápadnī, G nápadnōg(a); ž. nápadna, s. nápadno; komp. napàdnijī koji odudara od opće prihvaćenih norma, koji je prenaglašen ili neusklađen s ustaljenim pravilima [napadna odjeća; napadno ponašanje]

nàpadānje

im. s. G nàpadānja 1. fizičko ugoržavnje ili ugrožavanje rioječima koga ili čega 2. izvođenje oružanih napada

nàpadati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpadām, 3. l. mn. nàpadajū, imp. nàpadāj, aor. nàpadah, imperf. nàpadāh, prid. r. nàpadao, prid. t. nàpadān 1. fizički ili riječima ugrožavati koga ili što [~ ljude; ~ vladu] 2. izvoditi oružane napade [~ glavni grad]; vidski paranjak: napasti¹

nàpadati

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. nàpadā, 3. l. mn. nàpadajū, aor. 3. l. jd. nȁpada, prid. r. nàpadao pasti u većoj količini i zadržati se na kojemu mjestu [Snijeg je napadao.]

nápadnōst

im. ž. G nápadnosti, I nápadnošću/nápadnosti svojstvo onoga što je napadno

napájānje

im. s. G napájānja 1. davanje vode stoci 2. omogućivanje komu da pije u dovoljnoj količini 3. opskrbljivanje električnom energijom ili vodom 4. uzimanje vode na pojilu 5. crpenje, uzimanje električne energije

napájati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpājām, 3. l. mn. napájajū, imp. nàpājāj, aor. napájah, imperf. nàpājāh, prid. r. napájao, prid. t. nàpājān 1. davati stoci vodu [~ konje] 2. omogućivati komu da pije u dovoljnoj količini [~ žedne] 3. opskrbljivati električnom energijom ili vodom [Električni sustav napaja cijelu pokrajinu.; ~ kraj pitkom vodom] • napájati se povr. 1. piti vodu na pojilu 2. crpsti, uzimati električnu energiju [~ se strujom]; vidski paranjak: napojiti

napakòstiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. napàkostīm, 3. l. mn. napàkostē, imp. napakòsti, aor. napakòstih, prid. r. napakòstio učiniti komu pakost [~ susjedu]

nȁpamēt

pril. 1. pamteći od riječi do riječi [znati sve ~; učiti ~] 2. bez pouzdanoga znanja o čemu ili bez provjere [govoriti o čemu ~]

napásati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpāsām, 3. l. mn. napásajū, imp. nàpāsāj, aor. napásah, imperf. nàpāsāh, prid. r. napásao, prid. t. nàpāsān izvoditi stoku na pašnjak [~ ovce]; sin. (pasti) • napásati se povr. v. pasti; vidski paranjak: napasti

nápasnica

im. ž. G nápasnicē; mn. N nápasnice, G nápasnīcā žena koja napastuje koga

nápasničin

prid. G nápasničina; ž. nápasničina, s. nápasničino koji pripada napasnici

nápasnīk

im. m. G nápasnīka, V nápasnīče; mn. N nápasnīci, G nápasnīkā osoba koja napastuje koga

nápasnōst

im. ž. G nápasnosti, I nápasnošću/nápasnosti osobina onoga koji je napastan

nápast

im. ž. G nápasti, I nápašću/nápasti; mn. N nápasti, G nápastī 1. ono što privlači, što navodi na koju zabranjenu ili nepoželjnu radnju ili na grijeh [dovesti koga u ~] 2. pren. onaj koji smeta, dosađuje, koji je neugodan [Komarci su prava ~.]

nápastan

prid. G nápasna; odr. nápasnī, G nápasnōg(a); ž. nápasna, s. nápasno; komp. napàsnijī koji silom ili dosađivanjem nastoji od koga što dobiti [~ trgovac]

nàpasti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpadnēm, 3. l. mn. nàpadnū, imp. nàpadni, aor. nàpadoh/nàpah, prid. r. nàpao, prid. t. nàpadnūt 1. fizički ili riječima ugroziti koga ili što [~ ljude; ~ vladu] 2. izvesti oružani napad [~ glavni grad]; vidski paranjak: napadati

nàpāsti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. napásem, 3. l. mn. napásū, imp. napási, aor. napásoh, prid. r. napásao, prid. t. nàpāsen izvesti stoku na pašnjak [~ ovce] • nàpāsti se povr. nahraniti se pasući [Ovce su se napasle.]; vidski paranjak: napasati

nápastovati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nápastujēm, 3. l. mn. nápastujū, imp. nápastūj, aor. nápastovah, imperf. nápastovāh, prid. r. nápastovao, prid. t. nápastovān silom ili dosađivanjem nastojati od koga što dobiti

nàpeći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. napèčem, 3. l. mn. napèkū, imp. napèci, aor. napèkoh, prid. r. nàpekao, prid. t. napèčen, pril. p. nàpekāvši pekući pripraviti mnogo čega [~ božićnih kolača] • nàpeći se povr. mnogo ili dugo peći [~ se palačinka]

nȁpēt

prid. G nȁpēta; odr. nȁpētī, G nȁpētōg(a); ž. nȁpēta, s. nȁpēto; komp. napètijī 1. koji je čvrsto zategnut [napeta uzica; napeto jedro] 2. pren. a. koji je ispunjen tjeskobom i neizvjesnošću [~ od iščekivanja]; ant. opušten b. koji je pun uzbudljive radnje i koji izaziva snažne osjećaje [napeta priča]; sin. dramatičan

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga